S veseljem Vas pozivamo na izložbu fotografija CRNO-BIJELO U BOJI Zdenka Vanjeka i Nikše Pofuka!
- ponedjeljak, 7.9. u 18 sati
- Galerijski prostor POU Ivanić-Grad
ZDENKO VANJEK, zaljubljenik u fotografiju i dugogodišnji kroničar društvenog, kulturnog i svakodnevnog života našega Grada, Svojim objektivom s velikim entuzijazmom već desetljećima bilježi gradska događanja te tako stvara vrijednu vizualnu i povijesnu ostavštinu za buduće naraštaje. Posebno mjesto u širokom opusu njegova fotografskog djelovanja zauzimaju portreti, u kojima često uspijeva uhvatiti znakovit izraz lica, gestu ili pokret tijela, otkrivajući pritom osobnost i trenutak koji nadilaze puko bilježenje stvarnosti. U vremenu u kojem fotografije nastaju i nestaju brže nego ikada, Vanjekov rad podsjeća nas na vrijednost zaustavljenog trenutka – na moć slike da sačuva ljude, događaje i vrijeme od zaborava.
NIKŠA POFUK, devetnaestogodišnji fotograf iz Ivanić-Grada. Završio je trogodišnje obrazovanje za fotografa u Obrtničkoj školi za osobne usluge. Od malih nogu zaljubljen je u fotografiju, a u budućnosti želi raditi na filmskim setovima i postati direktor fotografije. Svojim fotografijama želi ispričati priču, prenijeti emociju i potaknuti gledatelja na razmišljanje.
Dva fotografa, dvije generacije – potreba da se vidi.
Izložba Zdenka Vanjeka i Nikše Pofuka susret je dvojice autora koje dijele desetljeća, ali povezuje ono najvažnije – znatiželja, potreba za stvaranjem i sposobnost da u svakodnevnom prizoru prepoznaju trenutak vrijedan bilježenja.
Zdenko Vanjek svoje je fotografsko iskustvo počeo graditi još u školskim danima, u vremenu kada je fotografija zahtijevala strpljenje, znanje i neposredan fizički odnos prema samom nastanku slike. Fotografirao je na film, razvijao ga u laboratoriju, izrađivao fotografije i postupno upoznavao sve faze fotografskog procesa. Njegov se fotografski put razvijao kroz učenje, susrete i druženja s drugim fotografima, promišljanje kompozicije, svjetla i likovnosti slike. Posebno je zanimljivo njegovo iskustvo portreta koje nam pokazuje na ovoj izložbi – promatranje ljudi, njihovih lica, pokreta i reakcija te nastojanje da fotografijom zabilježi njihovu osobnost.
Danas Vanjek radi digitalnom tehnologijom. No prelazak iz analognog u digitalno za njega nije prekid, nego nastavak jednog dugog procesa učenja i gledanja. Digitalni aparat omogućuje mu brzinu i brojnost, ali iskustvo stečeno desetljećima ostaje prisutno u svakom odabiru kadra. Kako i sam kaže, danas poznaje vlastite pogreške i nedostatke koje pokušava ispravljati, ali istodobno ostaje svjestan da je fotografija neprestano učenje.
Nasuprot njemu stoji Nikša Pofuk, devetnaestogodišnji fotograf koji pripada generaciji odrasloj uz digitalnu sliku. Fotoaparat, mobitel i digitalna obrada za njega nisu tehnološka novost, nego prirodno okruženje. Ipak, upravo iz te pozicije on propituje ono što je digitalno doba donijelo fotografiji: nevjerojatnu brzinu nastanka slike, njezinu gotovo neograničenu količinu i mogućnost naknadne intervencije. Njegova razmišljanja o fotografiji pokazuju svijest da samo „stisnuti gumb“ nije dovoljno. Fotografija nastaje već u trenutku gledanja, u ideji, u odluci o kadru i načinu na koji ćemo neki prizor pretvoriti u sliku.
Zanimljivo je stoga da mladi autor, koji je odrastao u svijetu digitalne fotografije, posebno cijeni analogni način rada. U tome se otvara svojevrsni paradoks, ali i vrlo važan prostor za razmišljanje: ono što je starijoj generaciji bilo svakodnevno i nužno, mlađa generacija danas ponovno otkriva kao vrijednost. Sporost, iščekivanje, ograničen broj snimaka i fizički proces nastanka fotografije postaju svojevrsna protuteža neograničenoj brzini digitalnog svijeta.
U tom mi se kontekstu posebno važnom čini misao francuskog povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara Henrija Focillona iz njegova eseja Pohvala ruci (Éloge de la main). Focillon ruku ne promatra samo kao alat koji izvršava već unaprijed zamišljenu ideju, nego kao aktivnog sudionika stvaralačkog procesa. Ruka, oko, materijal i misao međusobno djeluju i tek se kroz taj odnos umjetničko djelo postupno oblikuje.
Iako je fotografija na prvi pogled umjetnost oka, ona je istodobno i umjetnost ruke. Oko opaža, ali ruka odabire. Oko prepoznaje svjetlo, a ruka usmjerava objektiv. Um prepoznaje mogućnost slike, a ruka odlučuje o trenutku. Kod analogne fotografije taj je odnos bio posebno neposredan: ruka je umetala film, podešavala aparat, razvijala negativ i sudjelovala u fizičkom nastanku fotografije. Kod digitalne fotografije mnogi su ti procesi nestali ili se odvijaju gotovo nevidljivo. Ali ruka nije nestala. Ona je samo promijenila način djelovanja.
Možda je upravo u tome jedna od najzanimljivijih poveznica ove dvojice autora. Zdenko dolazi iz vremena u kojem je tehnologija od autora zahtijevala strpljenje; Nikša dolazi iz vremena u kojem tehnologija od autora zahtijeva izbor. Jedan je prošao put od analognog prema digitalnom, drugi od digitalnog ponovno pogledom ide prema analognom.
Kao akademska slikarica, u njihovim fotografijama prepoznajem ono što je zajedničko fotografiji i drugim likovnim umjetnostima: kadar, kompoziciju, svjetlo, odnos oblika i prostora, ali prije svega osobni pogled autora. Fotografija nije samo ono što se nalazi pred objektivom. Ona je ono što fotograf u tom prizoru vidi, izdvaja i odlučuje sačuvati.
Zato ova izložba nije samo susret dvaju fotografa različite dobi, niti samo dijalog analogne i digitalne tehnologije. Ona je susret iskustva i mladosti, sporosti i brzine, promišljanja i intuicije, prošlog iskustva i suvremenog pogleda.
A između svega toga ostaje – ruka.
Mag .art. Ivana Ožetski
