U sjećanje na Zrinka Ogrestu, dvije BESPLATNE projekcije

(Virovitica, 5. X. 1958 – Zagreb, 3. VII. 2026)

Ovaj program posvećujemo filmovima jednog od najvažnijih redatelja suvremene hrvatske kinematografije Zrinku Ogresti. Diplomirao je 1982. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je do umirovljenja 2024. predavao filmsku režiju. Nakon zapaženog prvijenca, političke drame Krhotine (1991), istaknuo se filmovima koji su secirali anomalije hrvatskog tranzicijskog društva ((Isprani, 1995; Crvena prašina, 1999; Tu, 2003). Njegovi kasniji filmovi slojevite su intimne drame (Iza stakla, 2008; Projekcije, 2013; Plavi cvijet, 2021) među kojima se ističe za mnoge njegov najbolji film S one strane (2016). Ogrestini filmovi nagrađeni su na uglednim međunarodnim filmskim festivalima (Berlin, Karlovy Vary), a na Pulskom filmskom festivalu filmovi Tu, S one strane i Plavi cvijet nagrađeni su Velikom zlatnom arenom za najbolji film. Zrinko Ogresta dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (2024).

režija: Zrinko Ogresta

scenarij: Mate Matišić, Zrinko Ogresta

kamera: Branko Linta

uloge: Ksenija Marinković, Lazar Ristovski, Tihana Lazović, Robert Budak, Toni Šestan, Tena Jeić Gajski, Vinko Kraljević, Alen Liverić

Za vrijeme Domovinskog rata Vesna je napustila muža Žarka, časnika JNA, i s djecom se preselila u Zagreb, a Žarko je otišao u Srbiju. Dvadeset godina poslije, nakon što je Žarko odslužio kaznu zbog ratnih zločina u Haagu, Vesna dobije telefonski poziv koji će uzdrmati njenu svakodnevicu.

Zrinko Ogresta režirao je niz zapaženih socijalnih i psiholoških drama, ali svoj tipični realistički pristup stavio je na kušnju u, za mnoge, njegovom najboljem filmu S one strane. Iako je film temeljno realistički postavljen, niz postupaka u kadriranju, atmosferi, glumi i zvučnoj podlozi sugerira jezovitu, gotovo nadrealnu atmosferu, pa nije sigurno da li Vesna tokom filma telefonom razgovara s čovjekom s one strane granice ili s one strane zbilje. Začudnu atmosferu potencira odluka da se prizori često snimaju iz daleka i kroz razne prepreke (zavjese, staklo, grmlje) stvarajući osjećaj da likove cijelo vrijeme netko promatra.

Svjetsku premijeru film je imao na Berlinskom filmskom festivalu gdje je osvojio posebno priznanje žirija u programu Panorama. Trijumfirao je na Pulskom filmskom festivalu osvojivši Zlatne arene za najbolji film, režiju, scenarij, sjajnu glumu (Ksenija Marinković i Lazar Ristovski), montažu i oblikovanje zvuka te nagradu Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji hrvatski film 2016. godine.

režija: Zrinko Ogresta

scenarij: Zrinko Ogresta

kamera: Davorin Gecl

uloge: Jasmin Telalović, Marija Tadić, Zlatko Crnković, Ivo Gregurević, Ivan Herceg, Nikola Ivošević, Barbara Prpić, Filip Juričić

Desetak likova prati se izdvojeno, na prvi pogled čak i nasumično, da bi se ponovo pojavili, ponekad i susreli. Likovi tvore galeriju marginalaca (umirovljenik, narkomanka, razvojačeni branitelji…) koji traže bolji život i pokušavaju ostvariti kvalitetan ljudski kontakt.

Film Tu kulminacija je svojevrsne društvene trilogije Zrinka Ogreste (Isprani, 1995; Crvena prašina, 1999) u kojem je Ogresta ostvario do tada najzreliju i umjetnički najpotentniju sliku hrvatskog društva. Kroz niz anegdotalnih priča, povezanih likovima koji su u jednoj priči glavni, a u drugoj sporedni likovi, objedinjuju se svi dotadašnji Ogrestini tematski interesi (rat, kriminal, siromaštvo, psihičke traume). Suosjećajan pristup likovima i estetizirana fotografija Davorina Gecla oplemenjuju i time olakšavaju gledanje ove sumorne slike hrvatskog društva.

Film je nagrađen posebnom nagradom žirija na uglednom filmskom festivalu u Karlovym Varyma. Na festivalu u Puli osvojio je Veliku zlatnu arenu za najbolji film te Zlatne arene za najbolju glavnu mušku ulogu (Zlatko Crnković) i montažu.