Povodom Dana Grada,
čast nam je pozvati Vas na otvorenje izložbe Nit slobode/Mala retrospektiva
akademske slikarice JADRANKE IVANIŠ YAYE
četvrtak, 5. lipnja 2025. u 19 sati u Galerijskom prostoru POU Ivanić-Grad
“Neumorna i svestrana akademska umjetnica, glazbenica i kreatorica nakita Jadranka Ivaniš Yaya svojom prvom izložbom u Pučkom otvorenom učilištu Ivanić-Grad odlučila je predstaviti svoj rad šetnjom kroz godine svog stvaralaštva i predstaviti ključne trenutke svog umjetničkog puta retrospektivnom izložbom.
Upoznavanje publike sa svojim stvaralaštvom započinje putovanjem kroz centar, presjekom rada u kojem su kao usputne stanice istog puta istaknute važnije ideje koje je spoznala na tom kreativnom putovanju. Autorica svoj rad tako i percipira, kao beskrajnu nit bez početka i kraja, koja se ne prekida i ne odjeljuje u zasebne cjeline, već se konstantno preobražava te iz jednog nastaje drugo (ili bolje, bez jednog ne može nastati drugo, tako da je sve jedna organska cjelina).
U radu često eksperimentira s različitom materijalima apsolutno različitih karakteristika poput tekstila, kolaža, papira, kartona, ljepila, klamerica, no temelj su uvijek crtež i linija koje potom nadograđuje. Također vidimo i razne intervencije na platnu poput grebanja, lijepljenja, maljanja. Voli eksperimentirati s kombiniranim tehnikama kako bi vidjela na koji način pojedine tehnike utječu i nadopunjavaju jedna drugu. Osim u slikama, to možemo vidjeti i u nakitu koji izrađuje.
Život i umjetnost vidi kao vrtuljak na kojem se vrtimo i vidimo samo fragmente, „apstrakciju“ oko sebe, a ne nešto strogo uredno, konkretno i posloženo. Tijekom vrtnje ponekad završimo na nogama, a nekad na koljenima ili na glavi. Bez obzira na to, nastavljamo neprekidnu vrtnju, životnu vožnju po niti koja se vječito okreće, isprepliće, ravna, zapetlja pa ispravlja i tako u nedogled.
No, iz svake apstrakcije proviruju simboli koji su čvrsta sidrišta kaosu života, ono suštinski bitno. To mogu biti važni motivi, ali i oni svakodnevni koji pojedincu nešto predstavljaju, s čime se povezuje i što voli, kao što su majka, mačka, mjesec, zvijezde, umjetnost…
Autorica uglavnom bira jednu dominantnu boju, kako bi podvukla i onaj emotivni aspekt nastalog djela. Boje imaju snažnu simboliku i treba ih sagledati nerazdvojivo od teme koju djelo prikazuje. Vrlo često autorica koristi crne pozadine koje razbija šarenim fragmentima pojačavajući na taj način njihov kontrast i značenje koje nose.
Kroz cijelu izložbu provlači se ideja autentičnosti, a još više slobode. Svaki rad je izjava umjetnice o slobodi stvaranja, postojanja, eksperimenta, nastajanja. „Intuitivno i slobodno“ čini se kao filozofija koju je autorica prigrlila u svakom segmentu života te živi i stvara po njenim načelima.
Crteži umjetnice doista su posebna kategorija stvaranja kojoj bi se u nekom povoljnijem trenutku trebalo više posvetiti. Na prvi pogled izgledaju kao fantazmagorije, ulazak u nečije snoviđenje. Toliko se motiva prelijeva jedan u drugi da je oku potrebno više vremena kako bi uopće pojmilo što se događa na tom komadu papira A4. Nepredvidljivi su, nema nemogućeg. Crteži su medij istraživanja onog čudovišnog i nevidljivog koje okupira umjetnicu.
Iz perspektive načina rada umjetnice gdje je naizgled sve hektično i slobodno, posebno je uočljiva mini-serija slikarskih eksperimenata „reda u kaosu“, nekoliko radova koji podsjećaju na unutrašnjost čipa ili matične ploče, koji su sastavljeni od puno malih pločica i metalnih dijelova povezanih bezbrojnim žicama. Iako na prvi pogled izgledaju prenapučeno, ipak zadržavaju neku formu, oblikovani su prema određenim pravilima. Ako preslikamo takvo razmišljanje na stvaran život, iz njega izvire i nekoliko pitanja. Mogu li pravila koja si nametnemo ili prema kojima živimo, doista ukrotiti organičnost života? Mogu li zadane strukture obuzdati njegovu nepredvidljivost?
Treba imati na umu da su ovdje prikazana djela presjek dugogodišnjeg rada autorice te ih je nemoguće interpretirati kroz jednu ili dvije teme. Ono što im je zajedničko je da su pokazatelj životnih promjena – tema koje su bile u fokusu u određenim fazama života autorice. Djela su refleksije događaja koji su joj obilježili određene dijelove života, donijeli promjenu perspektive, načina pristupanja problemu i rješenju, skup iskustava koje mijenjaju onu neprekidnu i nezaustavljivu nit života koja gotovo nagonski vijuga, a opet na nju utječe toliko vanjskih i unutarnjih faktora.
Umjetnost bilo koje vrste intiman je način izražavanja kojim umjetnik ogoljuje sebe i svoje misli te im daje fizički oblik. Ujedno je to način izbacivanja „viškova“ frustracije, overthinkinga, izoštrava sposobnost prosuđivanja i oblikovanja mišljenja.
Svojom izložbom Yaya ističe proces učenja kao prijelomni trenutak svakog dana ili možda životnog perioda. Ako pred sebe na postavljamo raznorazne izazove, kako ćemo postići preobrazbu, napredovati na novu razinu, svladati prepreke vlastita uma, steći nova znanja, više odvažnosti i samopouzdanja? Trebamo slijediti svoj put, kako god vijugav on bio.”
Petra Korbus, kustosica