Samostalna izložba umjetnice IVANE OŽETSKI “Na drugi pogled”, srijeda, 30.9. 2026. u 18 sati

AKO…

Zašto se ograničavati razmišljanjem da je ono što vidimo jedina stvarnost? Što AKO postoji način, jedinstvena metoda kojom, implementirajući je u umjetnost, možemo osvojiti nova područja, prodrijeti u nove dimenzije, stvoriti novu umjetnost? I kada taj napredak nije tek usavršavanje izraza, već je nova izražajna mogućnost kojoj umjetnik neće podrediti sebe, već će je sebi prilagoditi? Iskoristiti je za kreiranje novog, originalnog umjetničkog izraza? Takav izričaj upravo je InfreredArt – spoj umjetnosti i tehnologije, a umjetnica koja njime već sedam godina stvara originalna likovna djela je Ivana Ožetski.

InfraredArt je inovacija na području eksploatacije infracrvenog spektra koja se temelji na stvaranju jedinstvene slike dvostruke pojavnosti. Jedne vidljive prostim okom, a druge pomoću infracrvene kamere. Taj novi način umjetničkog slikanja pokrenuo je i istraživanja tonova standardnih boja i pigmenata koji se razlikuju po svojstvu apsorpcije infracrvenog svjetla. Jer svaka od slikarskih boja može se napraviti na bezbroj načina, a da zadrži isto svojstvo apsorpcije svjetla u vidnom spektru ljudskoga oka, a potpuno drugačija svojstva u bliskom infracrvenom području. U tu svrhu odabiru se blizanci bojila – dvije boje koje daju jednaki ton u vizualnom sustavu (V sustav). U bliskom infracrvenom sustavu (IRZ sustav) događa se pak da jedna boja ne apsorbira blisko infracrveno svjetlo te je vidljiva samo u V sustavu, dok je u infracrveom području nevidljiva. Ovaj fenomen u umjetničko slikarstvo prva je implementirala slikarica i grafičarka Nada Žiljak, stvorivši tako novu vrstu slikarstva, baziranog na odabiru istih, kompatibilnih tonova obične akrilne boje, koje se različito manifestiraju unutar raspona do 1000 nm infracrvenog spektra. Jer svaka od slikarskih boja može se napraviti na bezbroj načina, a da zadrži isto svojstvo apsorpcije svjetla u vidnom spektru ljudskoga oka, a potpuno drugačija svojstva u bliskom infracrvenom području. Nastaje „dvostruka slika“. Prva, prostim okom vidljiva, prikriva za naše oči nevidljivu, skrivenu sliku, koju možemo vidjeti tek pomoću dvostruke infracrvene ZRGB kamere. No, ovo nije tek novi način stvaranja u proširenom spektru (400 – 1000 nm), kojeg je, uspostavivši novu varijablu „Z“ za mjerenje apsorpcije svjetlosti na 1000 nm, osmislio dr.sc. Vilko Žiljak sa svojim znanstvenim timom. Ovu varljivost i ograničenost ljudske organske percepcije, prenesene direktno u medij slikarstva, koristimo sada za osvajanje novog vizualnog prostora, za kreiranje originalnog svijeta baziranog na skrivanju i otkrivanju. Ta potreba za inventivnošću, za novim, dubljim i drugačijim pogledom umjetnosti, za pronalaskom novog izraza koji će umjetniku kao stvaralačkoj individui omogućiti ulaske u nove, drugačije dimenzije, rezultirala je 2019. godine osnivanjem Grupe INFRA. Njoj se od početka pridružila i Ivana Ožetski, implementirajući infrared metodu u vlastiti likovni izričaj. Ivana počinje slikati bojama kontroliranog pigmenta od kojih neke ne vidimo prostim okom. Skrivajući nam, a potom nam IR kamerom razotkrivajući što je to „sakrila“ u dijelu nama nevidljivog spektra. Tako joj je boja prestala biti tek estetska činjenica, fizikalno-kemijska smjesa uobličena u neku formu, već joj je optička manipulacija očitovanja njezina spektra omogućila stvarati nova dvostruka obličja. Ivani je dano novo znanje o boji. Od tada ona namjerno miješa i nanosi bojila vođena idejom kreiranja višedimenzionalne vizualne informacije. Jedne u V (vidljivoj), a posve drugačije u IRZ (infrared) spektralnoj zoni. Nastaje nova slika kao izraz prijelaza između dvaju svjetova, vidljivog i nevidljivog, stvarnog i imaginarnog. Nova umjetnost za novo vrijeme i na sadržajnoj i na formalnoj razini. I ne samo nova umjetnost, već i likovni fenomen koji nam u Ivaninom primjeru sve dovodi u pitanje. Sakriti se iza nametnutih uloga, neprihvatljivih svjetonazora, biti tek jedna „od“, a ne jedinstvena kakva je doista u svojoj biti? Ili se razotkriti,  pokazati svoje pravo „ja“? Otkriti o čemu razmišlja, što je nadahnjuje, kako doživljava samu sebe, ali i svijet koji je okružuje? InfreredArt kao sposobnost manipulacije našom percepcijom, Ivana je najsmislenije iskoristila u svojim Sjenama pretvorivši, po Jungu „mračnu stranu“ naše osobnosti gotovo u svoj osobni znak, u motivsku konstantu koja manifestacijom na dvije razine postaje snažnija i složenija značenjima. Pa se sada u Ivaninim interijerima, u nekoć magičnim prizorima ljudske neprisutnosti, javljaju sjene kao trag ljudske prisutnosti. Antropomorfnog su obličja, koje od banalnog prizora stvaraju prostor nabijen značenjima u kojima elementi osobnog emocionalnog taloženja postaju simbolima općeg. Autoričina namjera bila je omogućiti pogled iz novog rakursa, upustiti se u aktualna traženja unutar suvremene likovne umjetnosti, u istraživanja novih izražajnih mogućnosti prikaza pojavnosti kao što je sjena. Još jedan motiv kristalizirao se u recentnom opusu ove likovne alkemičarke. To je lik žene s padobranom, istovremeno uzdignuta padobrana i ruku spremnih za let, i onih u kojima su spušteni padobran i pognuto tijelo svjedoci sumnje i vlastitog ograničavanja. Ovom serijom Ivana je materijalizirala u polju slike vlastiti „san o letenju“ u kojemu podsvijest preispituje granice vjere u vlastite mogućnosti, u snagu, ali nadasve u slobodu duha, koja zapravo i nema granice. Stoga je „San o letenju“ koji je djelomično inspiriran i literarnom misli Adrijana Kezelea, vizualizacija čovjekove žudnje za iskonskom slobodom skrivenoj u samoj ljudskoj biti, koja se sada u Ivaninom umjetničkom diskursu, pojavljuje personificirana u liku padobranke. Infrered metoda kao novi slikarski način utječe tako i na novi promatračev odnos spram stvarnosti i iluzije, na logiku slike kao umjetničke kreacije. U Ivaninom slučaju, ne samo akrilne slike, već i akvarela i crteža koji postaju svojevrsni vizualni izazovi koji nam se nude kako bismo ih sada dešifrirali i doživjeli upravo pomoću infrered tehnologije. Zavirujući IR kamerom, u prostom oku nevidljiva područja, u kojima nas susreće izniman talent i bogatstvo imaginacije Ivane Ožetski. Slikarice koja pred sebe i pred nas postavlja izvedbeni izazov, oblikujući ga u uvjerljivu i jedinstvenu likovnu cjelinu. U djelo u kojem „padaju“ sve maske. U kojem smo i skriveni i razotkriveni, i egzibicionisti i voajeri. No nikad svezani, već slobodni. Sposobni da vlastiti san preobličimo u stvarnost.

Sanda Stanaćev Bajzek