I nebo je blu
I more je blu
Blu je plava boja
draga moja..!
- srijeda, 25.11. u 18 sati
- Galerijski prostor POU Ivanić-Grad
Iz kista ivanićgradskog umjetnika Miljenka Šimunovića, autora s dugim stvaralačkim stažem, nastala je još jedna serija likovnih radova romantičnog naziva „I nebo je blu, I more je blu, Blu je plava boja draga moja…“. Naslov izložbe ustvari su parafrazirani stihovi pjesme Yes, My baby, No rock sastava Buldožer nastale sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Za početak, zanimljivo je promotriti likovna djela okupljena izložbom kroz prizmu njena naslova. Spomenuta pjesma svojevrsna je apoteoza parodije, namjerne banalnosti i preuzimanja prepoznatljivih obrazaca pop-kulture s ciljem njihova dovođenja do apsurda. Iako na početku djeluje kao lagana pjesma koja govori o ljetnoj romansi zaljubljenog para uz šum valova na plaži, ustvari je karikatura masovne kulture, sve veće anglizacije društva i preuzimanje zapadnjačkog lifestylea (početkom sedamdesetih), što se nastavilo vrtoglavom brzinom i kroz idućih nekoliko desetljeća. Možda tako i autor koristi poznate oblike i motive koje simplificira do banalnosti kako bi nešto poručio o društvu današnjice? Iako su izložena djela većinski apstraktna, lako je prepoznati motive koje reinterpretira, kao i njihovo podrijetlo.
Izražena je fascinacija autora Novim umjetničkim praksama (naziv se sveobuhvatno odnosi na svu umjetničku djelatnost čitavog niza umjetnika od 1966. do 1974. godine) te pokretom Nove tendencije i novoformiranim umjetničkim grupama tog razdoblja. U srži ovog međunarodnog pokreta su ideje o obnavljanju avangardnih kretanja iz prvih desetljeća 20. stoljeća, a puni zamah pokret kod nas doživljava šezdesetih i sedamdesetih godina. Iz prethodnih primjera možemo uočiti da Šimunović visoko vrednuje sve vrste umjetnosti nastale u desetljećima neposredno nakon sredine 20. stoljeća te najsnažnije utjecaje vuče upravo od umjetnika koji su bili najaktivniji u tom periodu.
Utjecaji umjetnika su vidljivi u motivima koje preuzima i reinterpretira u vlastitim djelima, iako uz puno manji perfekcionizam u izvedbi. Promišljeno slijedi svoje uzore ostavljajući nam nedvosmislene asocijacije prvenstveno na hrvatske umjetnike Novih tendencija koji su stvarali sredinom prošlog stoljeća, iako oni nisu jedini koji su ga inspirirali. Odaju ga pravilni meandroliki oblici i poigravanje s debelim ravnim linijama. U nekim djelima izraziti kolorit i jačina boje te suptilni prijelazi između velikih ploha boje idu u prilog poznavanju djela apstraktnog ekspresionizma. Naziru se čak i asocijacije na djela generativne umjetnosti.
Djela su izvedena tehnikom akrila ili ulja na platnu, odnosno kartonu. Uglavnom su slike koloristički vrlo ekspresivne te evociraju snažne doživljaje. Razigrani ritam svojih djela umjetnik ispresijeca djelima stroge geometrizacije, nešto sažetijeg, tamnijeg kolorita. Mekim kapajućim, uglavnom šarenim, mrljama i oblicima suprotstavlja njima kontradiktorne, oštre i međusobno sukobljene pravilne geometrijske forme. Takva dijametralna suprotnost u boji i obliku djeluje gotovo agresivno na osjetila promatrača.
Osim kistom, u djelima intervenira i otiskivanjem drugih predmet poput spužve, a često upotrebljava i sprej. Strukturu na platnu dobiva nanosima kista i istiskivanjem debelih slojeva boje, kapanjem i curenjem boje, otiskivanjem predmeta, intervencijama valjkom… Vidljiv je veliki rad i eksperimentiranje svim mogućnostima kojima intervencije na platnu mogu (pre)oblikovati njegovu strukturu.
Produkcijski je Šimunović gotovo neuhvatljiv, djeluje kao nepresušno vrelo ideja. Njegov likovni izraz sadrži visoku dozu eklektičnosti. Štoviše, ovom izložbom kao da radimo šetnju kroz gotovo sve dosadašnje faze Šimunovićeva stvaralaštva koje skupno kulminiraju upravo likovnim stvaralaštvom ovog trenutka. Upečatljivi momenti svake stvaralačke faze dolaze do izražaja ovom „krovnom“ izložbom Blu, Blu.
U cjelini, možemo za izložena djela reći da su na rubu figurativnosti, odnosno gotovo su sva apstraktnog karaktera, samo neka koketiraju s u stvarnosti prepoznatljivim oblicima. Povezivanje gledatelja s apstraktnim umjetničkim djelom događa se na emotivnoj razini, gledatelj zapaža nešto s čim se može poistovjetiti. Najimpresivnija značajka apstraktne umjetnosti je upravo to da je svi mogu „ispravno“ doživjeti. Bez obzira koliko je tema naizgled neodređena, neki kutak ljudske podsvijesti povezat će se s nekim fragmentom djela. Primjerice, ono sentimentalno u nama bit će razdragano lirskim tonovima djela koji će dotaknuti neku dragu uspomenu, energične boje i linije mogu nas potaknuti na djelovanje ili upotpuniti našu sliku o sebi samima, postići bolje razumijevanje svoje vlastite nutrine. U djelima u kojima otkrivamo sebe, prepoznajemo ustvari značajke svog identiteta ravno pred nama. Ne moraju to nužno biti ugodni osjećaji, ali su dio nas i onog što smo u životu proživjeli. Upravo iz tog razloga sloboda je najadekvatnija riječ kojom možemo opisati današnju umjetnost.
No, vratimo se na početak i poruku koju umjetnik želi poslati izložbom. Nakon šetnje izloženim djelima, gledatelj se svakako mora zapitati što je umjetnik ustvari želio poručiti, koja je misao iza izložbe? Je li to „jednostavan“ hommage umjetničkim stvarateljima kojima se naš umjetnik divi ili je ipak poruka nešto dublja… Moguće da umjetnik upućuje kritiku konzumerističkom društvu koje samo troši i uzima u toj mjeri da niti ne promišlja o tome što konzumira, samo preuzima ono što je moderno, ono što smatra boljim (što je u ovom slučaju sinonim za zapadnjačko). Društvo ne propituje doista pravu vrijednost, ne zanima ga dubina i značenje svih recikliranih aspekata tog „lajfstajla“. Poveznicu s naslovom izložbe stvara i izvedbom nekoliko radova isključivo u tonovima plave boje, možda u želji da ipak ublaži svoju kritiku i skrene pažnju promatrača.
Umjetnikova eklektičnost u likovnom izrazu također je nositelj značenja. Umjetnik možda šalje poruku i svojim izborom utjecaja i motiva koje „reciklira“, preuzima naizgled bez konteksta i značenja. Isto tako društvo preuzima popularnu kulturu života u svakom aspektu – načina života, umjetnosti, hrane i svega ostalog. Naslovom i izborom radova umjetnik potpuno uranjanja u srž problema današnjice.
U tom smislu, ovu izložbu možemo promatrati kao svojevrsni vizualni odraz vremena u kojem živimo – vremena neprekidnog preuzimanja, kombiniranja i recikliranja već postojećih obrazaca. Šimunović ih, međutim, ne preuzima samo da bi ih ponovio, već ih kroz vlastiti likovni jezik mijenja, pojednostavljuje, suprotstavlja i ponovno povezuje u nove cjeline. Upravo se u toj eklektičnosti možda krije i najvažnija poruka izložbe: u svijetu u kojem nam se neprestano nude gotovi sadržaji, stilovi i vrijednosti, pitanje više nije možemo li nešto preuzeti, nego što ćemo s time učiniti i možemo li tome dati vlastito značenje. Kao što umjetnik iz fragmenata različitih umjetničkih pravaca i kulturnih utjecaja gradi vlastiti izraz, tako i svaki pojedinac od onoga što mu društvo nudi gradi vlastiti identitet. Možda je stoga Blu, blu istodobno i hommage prošlosti i komentar sadašnjosti – podsjetnik da se i iz onoga što smo naslijedili, preuzeli ili „konzumirali“ može stvoriti nešto novo, osobno i slobodno.
Autorica teksta: Petra Korbus, kustosica